Povišena koncentracija mokraćne kiseline u krvotoku, medicinski definisana kao hiperuricemija, ne podrazumijeva nužno prisustvo gihta. Čak i kada pacijent ne osjeća bolove niti ima otekline na zglobovima, ovakve laboratorijske vrijednosti ne bi trebalo ignorisati. Naučne analize ukazuju na činjenicu da je ovo stanje povezano sa znatno većim rizikom od razvoja različitih hroničnih oboljenja, među kojima se izdvajaju hipertenzija, dijabetes, te oboljenja bubrega.
Ovaj poremećaj nastaje kada tijelo generiše prevelike količine mokraćne kiseline ili u trenucima kada je bubrezi ne uspijevaju adekvatno eliminisati iz organizma. Ova supstanca se stvara tokom razgradnje purina, jedinjenja prisutnih u organizmu i određenoj hrani, a problem pogađa značajan procenat odraslih, pri čemu se znatno češće bilježi kod muškaraca u poređenju sa ženama prije menopauze. Kada nivoi postanu prekomjerni, javlja se opasnost od taloženja kristala u zglobovima.
Faktori koji doprinose porastu rizika uključuju redovnu konzumaciju iznutrica, crvenog mesa i piva, kao i smanjenu funkciju bubrega te višak kilograma, mada ulogu mogu igrati i određene terapije. Ipak, ohrabruje podatak da velika većina ljudi sa hiperuricemijom zapravo nikada ne oboli od gihta. Stručnjaci naglašavaju da povezanost s kardiovaskularnim i bubrežnim tegobama ne dokazuje direktnu uzročnost, jer na razvoj bolesti mogu utjecati i zajednički uzroci poput nepravilne ishrane i gojaznosti.
