Prema navodima stručnjaka, fizička promjena izraza lica ima direktan utjecaj na ljudske emocije, zbog čega nije nužno čekati konkretan povod za osmijeh. Profesorica psihologije na Univerzitetu Stanford Jeanne Tsai podsjeća na hipotezu facijalne povratne sprege, potvrđenu eksperimentima u kojima su osobe koje su držale olovku među usnama i imitirale osmijeh pokazivale viši nivo zabave tokom gledanja crtanog filma. Ona pojašnjava da ovaj mehanizam može potaknuti pozitivna sjećanja koja potom popravljaju cjelokupno raspoloženje.
Klinička i forenzička neuropsihologinja Judy Ho iz Los Angelesa koristi osmijeh kao dopunsku tehniku u radu s pacijentima koji se bore sa anksioznošću i depresijom. Naglašava da to nije univerzalno rješenje, već koristan mehanizam koji djeluje na regulaciju nivoa kortizola, kao i na lučenje dopamina, serotonina i endorfina. Istraživanja ukazuju na to da pojedinci koji zadržavaju osmijeh tokom stresnih situacija bilježe brži oporavak i niži puls u odnosu na one sa suzdržanim izrazom lica.
Pozitivan utjecaj osmijeha prepoznat je i u obrazovnom sistemu, poput kalifornijske mreže samostalnih javnih škola Orange County Academy of Sciences and Arts, gdje ističu da vedar izraz lica kod učenika jača samopouzdanje, smanjuje stres i podiže motivaciju. Ipak, doživljaj osmijeha značajno varira među kulturama. Dok se u Sjedinjenim Američkim Državama širok i otvoren osmijeh često percipira kao znak izrazite srdačnosti, u istočnoazijskim zemljama poput Japana, Južne Koreje, Tajvana i Hong Konga takve reakcije ponekad mogu djelovati nepouzdano ili emocionalno nestabilno.
