Tokom bogate muzičke karijere, Halid Bešlić stvorio je ogroman broj pjesama koje su ostavile neizbrisiv trag na sceni i u narodu. Iza mnogih njegovih najpoznatijih numera stoje izuzetne priče i anegdote koje dodatno svjedoče o njegovom talentu i posebnoj vezi s publikom.
Jedan od prijelomnih trenutaka u njegovoj karijeri desio se 1984. godine s pjesmom „Neću, neću dijamante“. Tekst koji mu je ponudio Nazif Gljiva, Bešlić je mjesecima nosio u džepu i čitao poznanicima prije nego što je predložio snimanje pri kraju rada na albumu. Prvobitnu melodiju, koja je podsjećala na sevdalinku, promijenio je ponudivši novi ritam koji je Gljiva odmah prihvatio, stvorivši tako vanserijski hit.
Još jedna upečatljiva saradnja odvijala se u potpunoj tajnosti, a riječ je o duetu „Godino vrela“ sa Dinom Merlinom. Pjesma je snimljena znatno prije nego što je javnost saznala za nju, a Halid je godinama strogo čuvao tajnu na Merlinov zahtjev, otpjevavši je u studiju iz prvog pokušaja te izbjegavajući čak i da je pjevuši u javnosti do zvaničnog objavljivanja albuma.
