Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), ugljikohidrate bi trebalo unositi prvenstveno putem cjelovitih žitarica, mahunarki, povrća i voća. Među preporučene izvore spadaju kukuruz, zob, proso, smeđa riža i nerafinisana pšenica. Temeljni princip pravilne prehrane zasniva se na balansu između unesenih i potrošenih kalorija, što znači da se gubitak težine ne postiže eliminacijom pojedinačne namirnice već kontrolom ukupnog energetskog unosa.
Naučne analize provedene u Španiji ukazuju na jasne razlike u utjecaju bijelog i integralnog hljeba na organizam. Istraživanje iz 2014. godine, objavljeno u stručnom časopisu BMC Public Health, pratilo je više od 9.200 ispitanika tokom prosječno pet godina. Osobe koje su svakodnevno konzumirale dvije ili više porcija bijelog hljeba imale su 40 posto veći rizik od razvoja prekomjerne težine ili gojaznosti u poređenju s onima koji su ga unosili najviše jednom sedmično.
Do podudarnih zaključaka došlo se i u studiji objavljenoj u British Journal of Nutrition, gdje je 2.213 osoba praćeno kroz period od četiri godine. Ispitanici koji su značajno redukovali bijeli hljeb bilježili su manji porast težine i obima struka, dok redukcija integralnog hljeba nije pokazala takve efekte. Pored toga, pregledna studija iz 2019. objavljena u časopisu Nutrients, koja je obuhvatila preko 136.000 pojedinaca, potvrdila je da osobe koje unose više cjelovitih žitarica uglavnom imaju niži indeks tjelesne mase (BMI).
