Kvalitetno spavanje ima presudnu ulogu u svakodnevnim aktivnostima, ali i u očuvanju dugoročnog zdravlja. Obimna studija objavljena u stručnom časopisu PLOS Medicine pokazala je da za organizam nije presudna samo ukupna dužina noćnog odmora, već i vrijeme provedeno u pojedinim fazama sna.
Naučnici s Pekinškog univerziteta i Medicinskog univerziteta Kapital obradili su podatke za 95.559 punoljetnih osoba iz baze UK Biobank, čija je prosječna starost iznosila 56 godina. Ispitanici su praćeni u periodu od gotovo devet godina, a njihovi obrasci kretanja i spavanja bilježeni su putem posebnih narukvica tokom sedam dana i noći. Korištenjem analitičkih algoritama, autori su uporedili faze spavanja sa podacima o više od 1.000 oboljenja, utvrdivši relaciju između strukture sna i rizika za nastanak čak 83 medicinska stanja.
Posebnu pažnju privukla je REM faza, period obilježen pojačanom moždanom aktivnošću i intenzivnim snovima. Analiza je pokazala da je svakih dodatnih 47,6 minuta provedenih u REM fazi povezano s padom rizika od srčane insuficijencije za 26 procenata, demencije za 46 procenata, te parkinsonizma za 80 procenata. Ipak, autori napominju da dobijeni podaci odražavaju statističku povezanost, a ne direktnu uzročno-posljedičnu vezu kojom bi se tvrdilo da ova faza sama po sebi sprječava navedene tegobe.
Istraživanje se bavilo i ulogom dubokog sna, koji je ključan za fizički oporavak tijela. Njegovo produženo trajanje dovedeno je u vezu s nižim rizikom od sedam oboljenja, uključujući dijabetes tipa 2, tešku depresiju, kao i Parkinsonovu bolest kod koje je zabilježen 30 posto manji rizik. Suprotno tome, isprekidan noćni odmor i učestala buđenja korespondiraju s višim rizikom od određenih poremećaja, poput anksioznosti.
Kada je riječ o cjelokupnom vremenu provedenom u krevetu, najniža vjerovatnoća za razvoj 69 bolesti primijećena je kod osoba koje spavaju između šest i osam sati. San kraći od pet sati bio je povezan s povećanom vjerovatnoćom pojave 37 zdravstvenih tegoba, pri čemu stručnjaci napominju da su individualne potrebe različite u zavisnosti od životne dobi, te da ove raspone ne treba uzimati kao kruto pravilo.
Stručnjaci skreću pažnju i na određena ograničenja studije, s obzirom na to da su navike spavanja praćene tokom samo jedne sedmice, a korišteni uređaji ne daju identičnu preciznost kao laboratorijska mjerenja. Također, ispitanici u ovoj bazi generalno su zdraviji od prosjeka, a postoji i mogućnost dvosmjerne veze u kojoj rana faza određene bolesti narušava ritam spavanja. Zaključak autora jeste da za potpuno razumijevanje utjecaja odmora na organizam treba sagledati cjelokupnu strukturu i kvalitet noćnog sna.
