Iako srčani mišić može imati sasvim urednu strukturu, pacijenti se i dalje mogu suočiti sa životno ugrožavajućim poremećajima ritma. Riječ je o srčanim kanalopatijama, rijetkim nasljednim stanjima koja nose rizik od teških aritmija i iznenadnog zastoja srca. Suština ovog problema ne leži u samoj građi srca, nego u poremećaju njegove električne aktivnosti prouzrokovanom genskim mutacijama koje kontrolišu funkciju jonskih kanala.
Bolesnici često ne osjećaju nikakve tegobe, zbog čega ovo stanje nerijetko ostaje neprepoznato. Ipak, signali upozorenja mogu biti nagli gubici svijesti bez jasnog povoda, izražene vrtoglavice te snažno ili nepravilno lupanje srca, naročito usljed stresa ili fizičkog napora. Među najčešćim oblicima izdvajaju se Brugada sindrom i sindrom dugog QT intervala, kod kojih povišena tjelesna temperatura, napor i stres mogu djelovati kao direktni okidači.
Pri postavljanju dijagnoze ključnu ulogu ima elektrokardiogram (EKG), koji ljekarima omogućava praćenje električnih signala srca. Pored standardnog snimanja, često se primjenjuju Holter EKG za dugotrajniji nadzor, testovi opterećenja te genetska ispitivanja. Ljekari posebno naglašavaju važnost porodične anamneze, s obzirom na to da pojava iznenadnih smrti ili neobjašnjivih nesvjestica među mlađim srodnicima nalaže pregled cijele porodice radi pravovremenog uočavanja rizika.
