Zdravlje
Kontinuirano višesatno sjedenje šteti kičmi, krvnim sudovima i metabolizmu. Po težini i dugoročnim posljedicama ta šteta je uporediva s pušenjem ili gojaznošću, upozorio je za FENA-u dr. Adi Pezo, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije u Općoj bolnici Medicana Sarajevo.
Dugotrajno sjedenje, naročito u nepravilnom i pogrbljenom položaju, povećava pritisak na diskuse u lumbalnom dijelu kičme i do 90 procenata u poređenju sa uspravnim stajanjem, upozorava dr. Pezo. Cjelodnevni boravak u stolici bez ustajanja dovodi do gubitka vode i elastičnosti u diskovima, čime oni postaju podložni mikropovredama. Pored toga, duboki mišići koji stabiliziraju vrat i trup postaju neaktivni, dok cirkulacija krvi i metabolizam znatno usporavaju.
Osobe koje većinu radnog dana provode sjedeći najčešće traže medicinsku pomoć zbog bolova u vratu i donjem dijelu leđa, diskus hernija, išijasa te ukočenosti u kukovima. Također, nepravilan položaj vrši pritisak na dijafragmu, što uzrokuje plitko disanje i preopterećuje vratne mišiće, izazivajući grčeve i tenzijske glavobolje.
Negativne posljedice nisu isključivo mehaničke prirode jer mišići predstavljaju najveći metabolički organ u ljudskom tijelu. Kada smo satima neaktivni, veliki mišići poput gluteusa i kvadricepsa ostaju potpuno ugašeni, što dovodi do pada aktivnosti enzima za razgradnju masnoća i smanjenja osjetljivosti ćelija na insulin. Ovi procesi u konačnici povećavaju rizik od razvoja dijabetesa, povišenog krvnog pritiska i nakupljanja masnoća u krvnim sudovima.
Kao najjednostavniju preventivnu mjeru dr. Pezo preporučuje pravilo ustajanja na jednu do dvije minute svakih pola sata. U tom kratkom periodu dovoljno je napraviti nekoliko koraka, ispraviti kukove, povući ramena unazad i par puta duboko udahnuti dijafragmom. Diskovi se hrane promjenom pritiska tokom hoda jer nemaju vlastite krvne sudove, pa kretanje sprečava njihovu dehidraciju, dok mišići listova istovremeno potiskuju vensku krv nazad prema srcu.
Ipak, kratke pauze tokom rada nisu dovoljne ukoliko se ne kombinuju sa redovnom fizičkom aktivnošću i vježbama snage za leđa, trbuh i karlicu. Dr. Pezo naglašava kako je velika zabluda vjerovati da se jednosatnim treningom poslije posla može poništiti šteta nastala osmosatnim sjedenjem.
Upozoravajući simptomi na koje treba obratiti pažnju uključuju ukočenost pri ustajanju, osjećaj blokade u kukovima, stalnu potrebu za istezanjem i krckanjem leđa, otoke na potkoljenicama te bolove u vratu i ramenima. Sve češće se dešava da osobe u dvadesetim i tridesetim godinama razvijaju propadanje diskova i slabljenje stabilizatora karlice, što su problemi koji su se nekada smatrali karakterističnim isključivo za stariju populaciju.
