Prema podacima zdravstvene organizacije Mass General Brigham, svakodnevno pješačenje može značajno usporiti kognitivno propadanje. Osobe koje su pravile između 3.000 i 5.000 koraka na dan zabilježile su kašnjenje u slabljenju moždanih funkcija za oko tri godine, dok je kod onih koji su bilježili od 5.000 do 7.500 koraka taj proces usporen za prosječno sedam godina. S druge strane, kod fizički neaktivnih pojedinaca utvrđeno je znatno brže gomilanje tau proteina u mozgu, što je rezultiralo ubrzanim padom mentalnih sposobnosti i otežanim obavljanjem svakodnevnih aktivnosti.
Naučnici su u okviru Harvardske studije o starenju mozga (Harvard Aging Brain Study) pratili 296 dobrovoljaca u dobi od 50 do 90 godina, koji na početku nisu pokazivali nikakve poteškoće s pamćenjem ili razmišljanjem. Učesnicima su inicijalni nivoi amiloida beta i tau proteina izmjereni PET snimanjem, dok je fizička aktivnost evidentirana pomoću pedometra pričvršćenog za pojas. Testiranja kognitivnog stanja provođena su jednom godišnje u periodu od dvije do 14 godina, sa prosječnim praćenjem od 9,3 godine, pri čemu je dio ispitanika ponavljao snimanja mozga radi uvida u nakupljanje proteina.
Pozitivni efekti većeg broja koraka zabilježeni su isključivo kod osoba sa povišenim nivoom amiloida na početku ispitivanja, kod kojih je kretanje direktno doprinijelo sporijem taloženju tau proteina. Analize potvrđuju da je zaštitni utjecaj fizičke aktivnosti djelovao prvenstveno kroz usporavanje tog procesa, dok kod ispitanika s niskim amiloidom gotovo da nije bilo promjena u pamćenju niti dodatnog nakupljanja tau proteina. Neurolog Jasmeer Chhatwal, jedan od ključnih autora, naglasio je kako ovi nalazi objašnjavaju zašto pojedinci pod rizikom od Alzheimerove bolesti ne razvijaju simptome jednakom brzinom, ističući da rane promjene životnih navika mogu usporiti napredovanje bolesti. Kognitivna neurologinja Wai-Ying Wendy Yau napomenula je da se svaki korak računa i da čak i manja povećanja aktivnosti vode ka trajnim pozitivnim navikama.
