Dugogodišnja novinarka Ivana Perić podijelila je svoju nesvakidašnju životnu priču o usvajanju, ističući da svoje djetinjstvo pamti isključivo po sreći i ljubavi, a ne po osjećaju napuštenosti. Rođena je prijevremeno u Mostaru u šestom mjesecu trudnoće, sa svega 1.400 grama, nakon čega je iz mostarske bolnice prebačena u Sarajevo. Poslije boravka u inkubatoru, prvih trinaest mjeseci života provela je u Dječijem domu Bjelave, sve dok je nisu usvojili supružnici Aleksandra i Ivan.
Perić naglašava kako je od najranijeg doba znala da je usvojena, jer su joj roditelji tu istinu predočili pažljivo i s mnogo topline još prije polaska u osnovnu školu. Uprkos tome što je kasnije uspjela pronaći i upoznati svoju biološku porodicu, svoje usvojitelje i dalje smatra jedinim pravim roditeljima koji su joj pružili sigurnost, prihvatanje i bezuslovnu podršku.
Do otkrivanja bioloških korijena, kao i do emotivnog susreta s braćom i sestrom, došlo je sasvim neočekivano zahvaljujući jednom novinarskom zadatku. Pored suočavanja s porodičnom prošlošću, Perić se osvrnula i na lične izazove, uključujući uspješnu borbu s viškom kilograma tokom koje je smršala 50 kilograma, poručujući da početne životne okolnosti ne moraju odrediti konačnu sudbinu čovjeka.
