Neven, prepoznatljiv po svojim karakterističnim žutim i narandžastim laticama, zauzima značajno mjesto u tradiciji narodne medicine. Ova biljka, poznata pod botaničkim nazivom Calendula officinalis, najčešće se primjenjuje u njezi kože i smirivanju iritacija, mada sve tvrdnje o njenoj efikasnosti nemaju naučnu potvrdu. Cvjeta u periodu od proljeća do kasne jeseni, a cvjetovi se sakupljaju tokom sunčanih dana te suše na sjenovitim i provjetrenim mjestima.
Od osušenih dijelova biljke izrađuju se kreme, masti, tinkture i macerati namijenjeni prvenstveno vanjskoj upotrebi kod isušenog ili nadraženog epitela. Premda spojevi u nevenu pokazuju antioksidativna i protivupalna svojstva koja se i dalje proučavaju, stručnjaci upozoravaju da se teže ozljede i opekotine ne smiju tretirati isključivo prirodnim melemima bez ljekarskog nadzora.
Priprema nevenovog ulja podrazumijeva prelivanje suhih latica hladno prešanim biljnim uljem u čistoj staklenoj posudi. Nakon što smjesa odstoji na tamnom mjestu, ona se pažljivo procjeđuje i skladišti u zatvorenoj ambalaži. Ključno je osigurati da su latice u potpunosti suhe kako vlaga ne bi dovela do kvarenja pripravka, pri čemu se ulje ne preporučuje nanositi na duboke ili inficirane rane.
